Matthew 14

1U to vrijeme dođe glas do Iroda četverovlasnika o Isusu; 2I reče slugama svojijem: to je Jovan krstitelj; on ustade iz mrtvijeh, i zato čini čudesa.

3Jer Irod uhvati Jovana, sveza ga i baci u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega. 4Jer mu govoraše Jovan: ne možeš ti nje imati. 5I šćaše da ga ubije, ali se poboja naroda; jer ga držahu za proroka.

6A kad bijaše dan rođenja Irodova, igra kći Irodijadina pred njima i ugodi Irodu. 7Zato i s kletvom obreče joj dati šta god zaište.

8A ona naučena od matere svoje: daj mi, reče, ovdje na krugu glavu Jovana krstitelja. 9I zabrinu se car; ali kletve radi i onijeh koji se gošćahu s njim, zapovjedi joj dati.

10I posla te posjekoše Jovana u tamnici. 11I donesoše glavu njegovu na krugu, i dadoše djevojci, i odnese je materi svojoj. 12I došavši učenici njegovi, uzeše tijelo njegovo i ukopaše ga; i dođoše Isusu te javiše.

13I čuvši Isus, otide odande u lađi u pusto mjesto nasamo. A kad to čuše ljudi, idoše za njim pješice iz gradova. 14I izišavši Isus vidje mnogi narod, i sažali mu se za njih, i iscijeli bolesnike njihove.

15A pred veče pristupiše k njemu učenici njegovi govoreći: ovdje je pusto mjesto, a dockan je već; otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane.

16A Isus reče im: ne treba da idu; podajte im vi neka jedu. 17A oni rekoše mu: nemamo ovdje do samo pet hljebova i dvije ribe. 18A on reče: donesite mi ih ovamo.

19I zapovjedi narodu da posjedaju po travi; pa uze onijeh pet hljebova i dvije ribe, i pogledavši na nebo blagoslovi, i prelomivši dade učenicima svojijem, a učenici narodu. 20I jedoše svi, i nasitiše se, i nakupiše komada što preteče dvanaest kotarica punijeh. 21A onijeh što su jeli bješe ljudi oko pet hiljada, osim žena i djece.

22I odmah natjera Isus učenike svoje da uđu u lađu i naprijed da idu na onu stranu dok on otpusti narod. 23I otpustivši narod pope se na goru sam da se moli Bogu. I uveče bijaše ondje sam. 24A lađa bješe nasred mora u nevolji od valova, jer bijaše protivan vjetar.

25A u četvrtu stražu noći otide k njima Isus idući po moru. 26I vidjevši ga učenici po moru gdje ide, poplašiše se govoreći: to je utvara; i od straha povikaše. 27A Isus odmah reče im govoreći: ne bojte se; ja sam, ne plašite se.

28A Petar odgovarajući reče: Gospode! ako si ti, reci mi da dođem k tebi po vodi. 29A on reče: hodi. I izišavši iz lađe Petar iđaše po vodi da dođe k Isusu. 30No videći vjetar veliki uplaši se, i počevši se topiti, povika govoreći: Gospode, pomagaj!

31I odmah Isus pruživši ruku uhvati Petra, i reče mu: malovjerni! zašto se posumnja? 32I kad uđoše u lađu, presta vjetar. 33A koji bijahu u lađi pristupiše i pokloniše mu se govoreći: vaistinu ti si sin Božij.

34I prešavši dođoše u zemlju Genisaretsku. 35I poznavši ga ljudi iz onoga mjesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše k njemu sve bolesnike. I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od njegove haljine; i koji se dotakoše ozdraviše.

36

Copyright information for SerDKE